CHALLENGE OF EVANGELIZATION OF MODERN CULTURE AND PROMOTION OF CULTURAL PROGRESS A try of systematic theological evaluation of culture in “Gaudium et spes” (53-62)

Polazište ovog doprinosa čine doktrinarna i pastoralna načela Pastoralne konstitucije “Gaudium et spes” o Crkvi u suvremenom svijetu Drugoga vatikanskog koncila (7. prosinca 1965.) u pogledu teološkog utvrđivanja strukturnoga i sadržajnoga značenja pojma kulture i na tim zadanostima utemeljenog traženja prikladnih uvjeta i realnih mogućnosti promicanja kulturnog napretka u suvremenom svijetu u svjetlu Evanđelja. U doprinosu je dakle riječ o svojevrsnom teologijskom vrednovanju postojeće artikulacije kulture u “Gaudium et spes”. No, da bi takvo vrednovanje dosegnulo određenu razinu obuhvatnosti i kontekstualnosti, autor u prvom dijelu doprinosa obrađuje pojam kulture u svjetlu povijesnih, antropoloških, socioloških, etnoloških i religijskih začetaka, razvoja i utjecaja kulture i kulturnog napretka. Ta je obrada poduzeta na temelju analize postavki u nekim važnim teološkim istraživanjima posljednjih desetljeća u svijetu. Na tim se osnovama postupno gradi jedan povijesno-kritički uvod, u smislu prethodnoga sustavnoga teologijskog vrednovanja ideje kulture i kulturnog napretka, a za potrebe kasnije obuhvatnije analize koncilskog poimanja i vrednovanja kulture te njegovog izričitog naloga za promicanjem kulturnog napretka u suvremenom svijetu. Po sudu autora u kontekstu specijalističkih teoloških rasprava o kulturi stoji glavno kršćansko pitanje o nastojanjima Crkve glede definiranja novih i autentičnih kriterija za evangelizaciju, kao izvornu i prvotnu zadaću Crkve, suvremenoga svijeta dinamičkih i evolutivnih procesa, tj. svijeta koji počiva na rezultatima velikih povijesnih, društvenih i znanstvenih metamorfoza koje su na općedruštvenom planu već nametnule nove vrijednosne paradigme. Nenadmašiva novost Radosne vijesti jednostavno se mora susresti s neupitnim povijesnim, društvenim i znanstvenim novostima, tj. s očitim društvenim, kulturnim i civilizacijskim promjenama koje je Crkva do prije Koncila nevoljko priznavala ili čak prešutno odbacivala ili, pak, izričito osuđivala, a koje su snažno utjecale ili neprestano utječu na oblikovanje svijesti i mentaliteta ljudi, uključujući dakako i kršćane, s novim pogledima na svijet, čovjeka, povijest, znanost, tehniku, prirodu, društvo, politiku, religiju pa onda neminovno i na samu vjeru. Zbog toga je takozvana moderna kultura, zajedno s neumoljivim zahtjevom za promicanjem integralnoga kulturnog napretka, postala prvorazredni i urgentni izazov za Crkvu općenito, što u skladu s njezinim teološkim određenjem u prvom redu znači za njezino evangelizacijsko poslanje u suvremenom svijetu, dotično društvu. Ta se spoznaja u drugom dijelu doprinosa temeljito i kritički propituje i vrednuje upravo u svjetlu koncilskog nauka o kulturi u “Gaudium et spes”. Nema nikakve sumnje da se inkulturacija evanđelja u modernu kulturu ili, još šire, u nove civilizacijske stečevine čovječanstva mora odvijati logikom same evanđeoske vjere, a ne logikom prevladanih i zastarjelih teoloških i pastoralnih modela koji više otežavaju nego što olakšavaju susret evanđelja i kršćanske vjere s modernom kulturom, tj. s njezinim pozitivnim i hvalevrijednim stečevinama dostojnima evanđelja i vjere. U tu svrhu, a na pozadini prethodnih analiza kulture iz etimologijske perspektive, zatim iz njezinih bitnih obilježja kao i iz nekih problemskih vidova pokušaja definiranja kulture, autor iznosi jedno teologijsko vrednovanje kulture u koncilskom duhu i smislu, nastojeći naznačiti neke žarišne točke oko kojih ne bi smjelo biti parničenja pri utvrđivanju kriterija za novo – postkoncilsko i obnovljeno – evangelizacijsko poslanje Crkve u suvremenom svijetu.The starting point of this contribution are the doctrinally and pastoral principles of the Pastoral Constitution “Gaudium et Spes” about the Church in contemporary world of II. Vatican Council (7th December, 1965) with regard to theological determination of structural and content-related meaning of culture and searching for the appropriate conditions and real possibilities in contemporary world in the light of the Gospel. Actually, the contribution is about a specific theological evaluation of the existing evaluation of culture in “Gaudium et Spes”. But, if such evaluation should reach a certain level of coverage and contextuality, the author, in the first part of this contribution, treats the idea of culture in the light of historical, anthropological, sociological, ethnological and religious origins, of the development and influence of culture and cultural progress. The treatment has been done on the basis of the analysis of theses in some important theological investigations in recent decades in the world. On these bases a historical-critical introduction has been gradually built up, in terms of previous systematic theological evaluation of the idea of culture and cultural progress, and for the needs of the subsequent more comprehensive analysis of the Council’s understanding and evaluation of culture and the Council’s explicit order to promote cultural progress in contemporary world. In the author’s opinion, in the context of specialized theological disputes on culture, there stands the main Christian issue on the efforts of the Church to define new and authentic criteria of evangelisation, as an original and primary task of the Church of contemporary world, the world of dynamic and evaluative processes, i.e. the world that rests on the results of great historical, social and scientific metamorphoses that have already imposed new value paradigms on a general social level. The unsurpassed novelty of Good News simply must encounter the unquestionable historical, social and scientific news, i.e. the obvious social, cultural and civilization changes that the Church reluctantly admitted before the Council or even tacitly renounced or explicitly condemned. But, anyway, these changes strongly influenced or have been still influencing on the formation of human conscience and mentality, including the Christians, of course, with new views on the world, man, history, science, technique, nature, society, politics, religion, and then inevitably, on the faith itself. That’s the reason why the so called modern culture, together with relentless demand for the promotion of an integral cultural progress, has become the primary and urgent challenge for the Church in general, and that primarily means, in accordance with its theological attribute, a challenge for its mission of evangelisation in contemporary world, in the particular society. That cognition is thoroughly and critically analysed in the second part of the contribution. It is evaluated in the light of the Council’s doctrine on culture in “Gaudium et Spes”. There is no doubt that the inculturalization of Gospel into modern culture, or even more broadly, into new civilization achievements of mankind, has to develop by the logic of evangelic faith itself, and not by the logic of the obsolete and outdated theological and pastoral models that more often destruct than relieve the encounter of Gospel and Christian faith with modern culture, i.e. with its positive and praiseworthy achievements worthy of Gospel and faith. For this purpose, on the basis of previous analyses of culture from the etymological perspective, then also from its essential features as well as from some problem aspects of trying to define culture, the author presents a theological evaluation of culture in the spirit and sense of the Council, trying to point out some focal points that should not be the matter of dispute when determining the criteria for the new post-Council and restored evangelic mission of the Church in contemporary world